Za vrijeme industrijske revolucije devetnaestog stoljeća započela je masovna proizvodnja nakita. Izrada i upotreba raznolikih strojeva, otkriće elektrolize u svrhu pozlate i posrebrivanja, pojava različitih metala za izradu nakita, uveliko su potakli prave početke komercijalne i masovne proizvodnje nakita. Ako tome pridodamo već poznate tehnike i umijeća izrade prekrasnih imitacija dragog kamenja, preciznih boja i rezanja nesporan je rezultat; Nakit konačno postaje dostupan širim masama prvenstveno građanstvu, a onda i radničkoj klasi. Nakit više nije rezervirani luksuz bogatih i elite. Sve se više kupuje, potražnja budi i prati povećanje ponude. Masovna proizvodnja ne umanjuje njegovu ljepotu, niti kvalitetu, dapače majstori su objeručke prihvatili strojeve kao još jednu alternativu i poboljšanje kvalitete rada, te raznolikost mogućnosti izrade nakita. Nakit se sve više nosi, kupuje, čuva i prenosi u nasljedstvu bez obzira na materijale. Antikni nakit je nosiva umjetnost i kao takvog ga treba cijeniti. On je umjetnički izraz dizajnera, onog tko ga nosi i svog vremena, te kulturološki izraz stila svoga doba. Nakit koji su nosili naši stari napravljen je sa očitom vještinom i izvornom ljubavi prema primijenjenoj umjetnosti i zanatu. Industrijska revolucija dala je manufakturnu proizvodnju u kojoj su strojevi preuzeli dio posla. Nakit više nije apsolutni ručni rad ili apsolutni unikat. Dijelovi se rade strojno, izrađuje se više komada , ali se redovno ručno obrađuje i dorađuje, spaja ili finišira. U većini je još uvijek ručno rađen i redovno neusporediv sa nakitom današnje komercijalne proizvodnje. Dizajneri i majstori tog vremena bili su vrlo maštoviti, davali su veliki značaj formi i obliku koji su nerijetko bili vođeni nekom idejom ili čak filozofijom svog vremena. Dizajn je bio osmišljen s pažnjom bez obzira da li se radilo o ručnoj ili strojnoj izradi, plemenitom ili nekom drugom materijalu.
Razdoblje od 1840 do 1930 može se podijeliti po stilovima koji su ga označili:
Viktorijanski stil ili popularno "Viktorijana", dobio je ime po engleskoj kraljici Viktoriji. Život i stil kraljice imali su velikog utjecaja na modu. Ljudi su voljeli kopirati kraljicu, nakit koji je nosila, stil i način oblačenja i sve što su mogli. Viktorija je voljela nakit sa motivom zmije koji je postao hit u njeno vrijeme. Razdoblje kraljičinog tugovanja označen je raznolikim crnim nakitom koji se nosio u svim prilikama i bio vrlo popularan. Vladavina kraljice Viktorije traje od 1837 do 1901 godine te se time određuje i trajanje stila.
Na samom prijelazu stoljeća u Europi se pojavljuje stil pod nazivom Art Nouveau (1895-1914). Nova umjetnost koja oslobađa, dala je dizajnu nakita senzualnost, dodir prirode, stalnost pokreta zarobljeno u liku žene sa dugom lepršavom kosom ili prekrasnom leptiru neobičnog sjaja. Cvijeće, kukci, erotično tijelo u asimetričnoj formi najčešći su motivi stila Art Novueau.
Edwardski stil je dobio naziv po kralju Edwardu VII koji je vladao od 1901 do1910 godine. Za svoje vladavine kralj Edward i njegova žena Aleksandra stvorili su atmosferu blještavila. U modi je sve blještavo od puno sjajnog nakita, raznih asesoara s mnoštvom detalja do popularnih "dog collar" ogrlica sa puno dragog kamenja i bisera za bogate, te stakla i imitacija za siromašnije.
Art Deco je stil koji se razvija između I i II svjetskog rata. Slobodno možemo reći da je bio prvi istaknuti moderan stil kojeg karakteriziraju geometrijske figure, simetrične forme i na prvi pogled jednostavne, a ustvari bogate linije. Po prvi puta u javnosti postaje moderno da dama puši, (konzumacija koja je do tada bila rezervirana samo za mušku gospodu) što je popraćeno prekrasnim priborom od najrazličitijih tabakera do ekstra dugih cigar-špica.
Tranzicijski stil se pojavljuje u Čehoslovačkoj i Njemačkoj unutar razdoblja od 1910 do 1925. Što nam puno govori o previranjima novog doba. Stilovi se isprepliću, brzo mijenjaju, stalna potraga za novim i drugačijim. Velike promjene i velike brzine prihvaćanja novoga. Dok u Englekoj vlada blještavilo Edwardijane, u Francuskoj cvate Art Nouveau, u Čehoslovačkoj se stvara nakit kojeg odlikuje dizajn između starog i novog. U Njemačkoj stil novog doba, geometrijski oblici koji su osvojili svijet tek kasnije, već je našao svoje početke 1903 godine.
U Beču se spoj Art Nouveau i Art Deco prožima kroz stil Secesije koja je također tranzicijskog karaktera. Po mišljenju mnogih jedan je od najljepših stilova, upravo zbog spoja cvjetnog, lepršavog karaktera i geometrije u svom dizajnu.
Razdoblje Art Decoa možemo nazvati prekretnicom u novijoj povijesti nakita. To je vrijeme kada nakit ulazi u svakodnevnicu građanstva i naroda općenito. Počinje se proizvoditi masovno, ali još uvijek u malim serijama (do 100 komada) u odnosu na masovnu proizvodnju danas. Bez obzira na količinu izrađenih primjeraka ili materijale od kojih se radi , nakit još uvijek ima umjetničkog duha. Važna je ideja umjetnika i dizajnera. Nakon II. svjetskog rata, a pogotovo u 60-tim godinama 20-og stoljeća počinju se proizvoditi velike serije nakita gdje se umjetnički izraz polako gubi. Važan je samo vizualni identitet i primarni, opći dizajn. Više nije svaki komad nakita umjetnički izraz. To je glavna razlika između danas i nekad. Ljepota i umjetnost oduvijek idu zajedno, a nakit je za to idealno područje. Zato uživajmo u ljepoti primijenjene umjetnosti. Naučimo ju prepoznati u antikvitetima ili predmetima naših suvremenika i njihovih rijetkih i vrijednih ruku.
